CAIRO - grad nasmješenih ljudi, zagonetne povijesti i kaotičnog prometa

Sletjevši u Cairo kročila sam u jedan novi svijet i upoznala sam jednu kulturu potpuno drugačiju od moje. Po samom dolasku u Cairo osjetila sam tu užurbanu atmosferu grada, pristupačnost i ljubaznost ljudi koji tamo žive, ali odmah sam vidjela i siromaštvo koje tamo vlada. U Cairu živi oko 25 milijuna ljudi, te se iz samog tog podatka da zaključiti da je grad ogroman. Ali tek kad sam vidjela tu gomilu zgrada i mnoštvo ljudi mogla sam pojmiti koliko je taj grad zapravo velik.

Prvog dana sam bila na izletu u Dashuru i Saqqari. Kada smo krenuli prema Dashuru nekoliko sam puta iz taksija vidjela Veliku piramidu, sjećam se da me momentalno obuzela nervoza pomiješana s uzbuđenjem. U nevjerici sam između prljavih zgrada koje su mi zaklanjale pogled tražila piramide. Nisam mogla vjerovati da sam zaista tamo! Vozeći se prema Dashuru prolazili smo kroz najsiromašnije dijelove Caira. Moram priznati da sam jednim dijelom osjećala krivnju vozeći se tako pokraj tih ljudi u udobnom autu, dok oni zure u taj auto gledajući u mene i istodobno kopajući po smeću. Kroz cijeli Cairo proteže se kanal koji je zatrpan smećem, a taj nas je kanal pratio cijelim putem do Dashura, te nastavio još kilometrima dalje.

Djoserova piramida u Saqqari

U Dashuru smo posjetili Crvenu piramidu i Bent piramidu. To je zapravo bio moj prvi susret s nepreglednom pustinjskom dolinom. Bilo  je potpuno očaravajuće popesti se na piramidu i gledati pustinju kako se beskonačno proteže oko mene. Nakon Dashura na red je došla i Saqqara. Prvo smo posjetili Imothepov muzej i pogledali bajku Zahia Hawassa o tome kako je 200.000 robova gradilo Veliku piramidu 40 godina. Zatim smo se uputili prema Djoserovoj piramidi gdje nas je "uhvatio" jedan Arapin koji je bez ikakvih pitanja i dogovora počeo glumiti našeg turističkog vodiča. Tako smo od njega saznali i da je Djoserova piramida najstarija piramida u Egiptu! Ubrzo smo shvatili da svi u Egiptu ponavljaju jednu te istu priču, te nema mjesta bilo kakvim raspravama ili drugim teorijama.

restoran s pogledom na piramide

Po povratku u Cairo stali smo na večeru u lokalnom restoranu koji se nalazi točno ispred ulaza na Gizin plato. Uživali smo hraneći sva svoja osjetila, jeli smo "roštilj na arapski način", gledali i slušali "Sound & Light Pyramids show". Nakon večere otišli smo u večernju šetnju Cairom, koja je jedno uzbudljivo i slikovito iskustvo, na svakom vas koraku netko ili nešto iznenadi! Ostala sam zapanjena kaotičnim prometom glavnog egipatskog grada, ali sam vrlo brzo savladala umijeće prelaženja ceste između jurećih automobila. Ubrzo naučite procijeniti koliko će brzo auto doći do vas, treba izbjegavati nagle pokrete i uglavnom držati isti tempo hodanja...ili jednostavno nađete nekog lokalca i pratite ga dok prelazi cestu. Također sam naučila i par riječi na arapskom:

• šukran = hvala
• la šukran = ne, hvala!
• ana bahebak = volim te
• sebmi men fadlah = ostavi me na miru!
• salam = bok
• ma salama = doviđenja

Bila sam spremna za moju avanturu u Cairu! Moram napomenuti da iako sam na putovanju bila sa dečkom i zajedničkim prijateljem, često sam sama istraživala čari ovoga grada, posebice navečer. Osjećala sam se potpuno sigurno, ljudi su bilo veoma ljubazni i ,unatoč vidnom siromaštvu, neobično sretni i nasmješeni. Često su mi ljudi upadali, pokušavajući mi nešto prodati ili zato što sam im bila zanimljiva tako bijela i plava, meni je to bilo zabavno i samo se treba znati nositi s nekim situacijama.

egipatski muzej

Drugi dan je bio rezerviran za tržnicu Khan-Ali Kalili i Egipatski muzej. Ali tog dana nismo stigli do tržnice! Umjesto toga, taksist nas je odveo na drugi kraj grada u neki dućan u kojem je imao deal s vlasnikom. To tamo nije ništa neobično, svi sa svima imaju neke dealove i svako od svakog ima neke koristi! Neki ljudi zapravo imaju posao stokera, stoje na ulici i pokušavaju namamiti turiste u određeni dućan. Tako smo mi pola dana izgubili na vožnju do tog dućana i natrag, tješilo nas je to da ćemo ostatak dana provesti proučavajući Egipatski muzej. Ali Egipatski muzej je na kraju ispao jedno razočarenje! Sve se doimalo nabacanim, bez ikakvog smisla i reda, čak u nekim dijelovima muzeja ne znate gdje je izložbeni dio, a gdje nije. Ne mogu reći da nismo vidjeli neke zanimljive stvari, poput raznih sarkofaga, mumija, nakita, zatim ogromnu skulpturu faraona Akhenatena, egipatske trupe, papiruse i stele sa prikazima raznih bogova i simbola, koje danas možete pronaći i u zapadnim kulturama i religijama, a posebice u kršćanstvu.

Sfingin hram

Treći dan je definitivno bio najbolji dan u Cairu, tzv. full Egyptian experience! Unajmili smo dvije deve i arapskog konja i zaputili smo se prema Gizinim piramidama. Iako smo sve to skupa dosta platili ( 720 L.E. po osobi, ali sam uspjela spustit cijenu na 480 L.E. sa sa ISIC studentskom iskaznicom), vrijedilo je svakog novčića! Cijeli dan smo jahali po Gizinom platou, penjali se po malim piramidama pokraj Mikenove piramide. Također smo posjetili i Sfingin hram koji nas je potpuno očarao- veličinom kamena, oblicima kamena i samim načinom gradnje, što možda najbolje ilustrira slika. Nakon hrama na redu je došlo druženje sa Sfingom, moram priznati da bih joj se rado zavukla pod šape da vidim koje sve tajne skriva ta misteriozna skulptura. A zatim smo se zavukli u jedan od najvećih antičkih misterija- Veliku piramidu! Ulazak nam je bio dozvoljen samo u Kraljevu dvoranu, ali i ona je bila dovoljna da ostanemo bez daha- što zbog uzbuđenja, što zbog fizičkog napora, a što zbog nedostatka kisika u samoj piramidi. Zapravo, iznenadila sam se koliko je naporno ući i izaći iz nekoliko piramida- danima sam imala upalu mišića!

Uspoređujući Gizine piramide sa ostalim egipatskim piramidama, mora se priznati da se dosta razlikuju i jednostavno mi je teško povjerovati u konvencionalnu priču o graditeljima piramida koju nas uče u školi! Niti prije dolaska u Cairo nisam vjerovala u konvencionalnu teoriju, a vidjevši te veličanstvene građevine uživo opravdala sam svoje sumnje! Nakon nevjerojatnog iskustva među piramidama, ispunjeni smo odjahali prema gradu koji je počinjao samo nekoliko metara od samih piramida.

Sljedeći dan sam uglavnom provela šetajući po gradu, a predvečer sam se zaputila u Grad mrtvih! Cairo je daleko prenapućen grad, pa za one najsiromašnije jednostavno nema mjesta, pa se ljudi snalaze na najrazličitije načine. Žalosno je to što unatoč velikom broju nezavršenih i praznih zgrada, mnogi su osuđeni na život u grobnicama, barakama, nadozidanim/improvziranim kućama ili jednostavno- na ulici. Sljedeći dan smo proveli u šetnji Nilom i postrance smo promatrali ovaj uzbudljiv grad- zamotane muslimanske žene, muškarce u tradicionalnim muslimanskim haljinama, konje usred prometa, mnoštvo brodova duž obale Nila, razno-raznu hranu koja se prodaje po štandovima i najneobičnija prijevozna sredstva...

tržnica Khan-Ali Kalili

Idućeg dana smo napokon došli do tržnice Khan-Ali Kalili koja nas je oduševila! Mnoštvo suvenira, nakita, robe, tkanina, parfema, začina, sve na jednom mjestu i po jako jeftinim cijenama! Nekad je cijena toliko niska da vam je uopće smiješno cjenkati se, ali s obzirom na egipatski standard- koliko god se vi cjenkali oni će na vama još i zaraditi! A kad dođete doma i skužite da vam je pola ogrlica koje ste kupili puklo, a razglednice nikada nisu stigle na odredište, shvatite zašto je sve tako jeftino- koliko para toliko i muzike! Iako je to Cairo, neke kvalitetnije stvari ipak ne možete dobiti za kikiriki!

Malo po malo došao je kraj i mojoj egipatskoj pustolovini, vraćam se u svoj čist i prekrasan Zagreb, a sanjat ću piramide i Cairo...